Prostor u kojem stanujemo prisvajamo bez pitanja. On je sam po sebi naš. Mi vladamo podovima, zidovima, stropovima i svim inim oblicima našeg prostora.
Prema njemu se ponašamo kao prema našim najbližim, našim sestrama, braći i roditeljima. Genetski smo povezani s uređajima, škrinjama, stolicama i gomilom nevažnih predmeta. Kako starimo, smatramo se neizmjernim sakupljačima nevažnih stvari i kao hrčci posesivno čuvamo svoje ikone kao dokaz osvojenog vremena u prostoru.